LT Bosanska Krupa: “Vic”

LT Bosanska Krupa: “Vic”

Biti tinejdzer i prolaziti kroz srednjoskolske dane zasigurno svima nije jednostavno i nikome to ne pada lako.Uz pratnju skolskih obaveza, prolazimo kroz dodatna iskustva svakodnevnoga zivota i nailazimo na mnoge poteskoce prilikom ostvarenja naseg zacrtanog cilja.
Kroz taj trnovit put popracen i smijehom i suzama susrecemo osobe koje nam to isto na neki njihov poseban i nama bitan nacin olaksavaju.To moze biti nas dobri prijatelj, clan porodice,neki nama poznanik ili radnik skole.
Olaksanje pronadjemo u toj osobi kada nam pokaze da razumije nase adolescentsko razmisljanje i pokusa da nam skrene paznju na neke druge stvari kako bi nas oraspolozila.

I ja u svom srednjoskolskom obrazovanju imam osobu, profesora, cijem casu se radujem sto je rijetkost buduci da velika vecina nas ucenika gleda na sat na svakome casu u nadi da je kraj istom sto blize. U pitanju je profesor vjeronauke koji je sviju fascinirao od prvog casa naseg obrazovanja.
Nama ucenicima ne pristupa na isti nacin kao sto to standardni profesor bilokoje skole cini.
On to radi kroz salu u cilju da nas zabavi i oraspolozi i da barem na neko vrijeme zaboravimo nase skolske i privatne obaveze.Nikada ga necete vidjeti da u ucionicu ulazi namrgodjen i ljutog izraza lica, s tim da svaki put nogom udara stolicu takodjer sa ciljem da na nasa lica izazove osmijeh.
Cesto nam prica anegdote iz svoga zivota, pa cak i neke ratne price koje ne bi trebale biti smijesnog karaktera ali ih on uspije tako predstaviti.
Nama ucenicima je najdraze kada nam dodje u posjetu na malom odmoru a mi govorimo :“Profesore, vic, vic!“, i on nam isprica vic prije nego sto nam zapocne cas.Ni sama ne znam da li postoji covjek koji poznaje vise viceva od njega.
Ako imamo neki problem sa nekim drugim profesorom, ili opcenito nesto sto nas muci, mi to uvijek iznesemo na casu vjeronauke i profesor nam uputi savjet i kaze nam sta je najbolje da uradimo u tom trenutku. Bezbroj puta nam je pomogao kada je to bilo potrebno.
On cas ucini zanimljivim da ni u jednom trenutku ne pomislis „Blizi li se uskoro kraj?“. Da se radi o bilokojoj temi, raspravi, nastavnoj jedinki, profesor uvijek nadje nacin da nam priblizi isto i da kroz predavanja provuce par sali i anegdota da nama bude zabavnije.
On uvijek primjeti kada smo ljuti i lose volje te nas pita u cemu je problem i motivise nas te nam uspije svaki put vratiti raspolozenje.Svi smo mu jednako vazni i za svakoga od nas ce naci vremena za razgovor ili pomoc.
Kod njega najvise cijenim to sto nas ne gleda kao da smo figure a on sredstvo za upravljanje sa njima.Razumije nas i uvijek nam ponavlja da i je i on bio ucenik i cesto nam prica o svojim skolskim danima.
Voljela bih da u nasoj skoli, i inace u skolama, postoji vise profesora kao sto je on te smo mu svi zahvalni za sve sto radi za nas i za nacin na koji nam se predstavlja.

98

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *