LT Ilijaš: “Ruža i drvo”

LT Ilijaš: “Ruža i drvo”

“Dobar čovjek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo.
Nemoj svoj duševni mir narušavati tako što ćeš razmišljati o nedostacima drugih.
Ako te neko povrijedi, prijeđi preko toga. I budi kao ruža koja daje miris svima, a ne samo dobrima, ili drvo koje daje hlad i onome koji želi da ga sasiječe.”

Ako se, slučajno, zapitate zašto sam ovaj tekst počela sa citatom Meše Selimovića, odgovor ćete lahko pronaći u nastavku.

U današnje vrijeme kada profesori zatvaraju oči pred nasiljem, pristaju na korumpiranost, naša profesorica, Dr. Enisa Mešanović-Selimović, nam pomaže da prije svega poštujemo jedni druge, da učimo, radimo na sebi. Svojim primjerom nam objašnjava da je najbitnije vjerovati u sebe i svoje snove, koliko god nestvarni izgledali. Pored toga, rijetki su profesori dragog osmijeha i tople riječi koji stave učenika iznad svega. Teško je opisati toplinu kojom profesorica zrači, način na koji priđe svakom od nas, njen autoritet nad nama. Jednostavno, iz svakog od nas pokušava izvući najbolje. Vjerujem da je to najbitnije. Pomagati drugima, biti human, biti čovjek, to je Ona. Ona je Ruža, daje miris svima. Uvijek je spremna pomoći drugome. Spremna je nečijim tmurnim danima dodati paletu duginih boja, samo da bi pomogla. Pitate se kako znam?

Prije nekoliko dana, tačnije 05.12.2015. godine, sjećam se da je subota bila. Krenula sam na predstavu u našu kino salu da podržim prijateljicu, znate kako to ide i prolazeći pored Srednjoškolskog centra ‘’ Nedžad Ibrišimović’’  zatekla sam jako čudnu atmosferu, prije svega jako ugodnu. Zatekla sam čaroliju koja se desila baš tu ispred škole, baš tu u Ilijašu. Ispred škole, možemo to nazvati, štand i par divnih učenica koje su pripremile za naše građane kiflice, kolačiće, tople napitke, da ih razvesele u zimskim danima. Tražila sam još ljepote za svoje oči i zaputila se prema ulaznim vratima škole. Kada sam ušla začula se muzika, ona divna pop muzika. Učenici sa malom dječicom trčkaraju po školi. Lijepo je vidjeti da na jedan, tako običan, dan škola sija od ljepote kojom je krase profesori, učenici, razni prolaznici koji su došli da pogledaju štandove u školi. Kako sam jako znatiželjna, zanimalo me ko je sve ovo organizovao, ko je došao na tu ideju, te sam ušla u kuhinju naše škole i ugledala divnu profesoricu. Instinkt me ne vara. Profesorica Enisa je organizovala ‘’ Zimski bazar’’. Organizovala je humanitarnu akciju. Ostala sam zatečena. Nakon tolikog vremena naša škola je u procvatu, a baš zahvaljujući profesorici Enisi. Naravno, prišla sam profesorici da čestitam na organizaciji i da izjavim zadovoljstvo što se jedan ovakav događaj organizovao, te smo ušle u priču. Saznala sam da će sav prikupljeni novac ići za pomoć djeci u SOS selu, da će pomoći djeci sa mentalnom i tjelesnom retardacijom. Pošto sam volonter, već duži niz godina, u Crvenom križu Općine Ilijaš, ovakva dešavanja mi jednostavno dotaknu dušu. Nije svako spreman na ovakve stvari, neće svako pomoći. Ovo je čist primjer jedne divne osobe sa čistim srcem, primjer jednog humanog bića.

U ludilo ovog vremena teško je pronaći osobu koja će ti prije svega biti roditelj i profesor. Ja sam sebi pronašla, kao i većina učenika. Jednu u milion. Pronašla sam osobu koja nas, povrh svega, uči da vjerujemo u svoje snove, da nikad ne odustanemo od njih. Uči nas da volimo, da nije bitno koje smo vjere, boje kože, da je jedino bitno to da smo ČOVJEK. I što je najbitnije, uči nas da u sebi vidimo ono najbolje, da cijenimo sebe, jer mi smo krojači svoje sudbine.

7

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *